My Epic Journey...

srijeda, 06.12.2006.

Epilogique

Samo nešto ukratko. Nakratko prestajem pisati pjesme. Odlučio sam nešto drugo pisati. Nadam se da će te čitati. Otvorio sam četvrti blog pod imenom "spiritual moments". Blog će se sastojati od epizoda. U njima ću pisati svoja razmišljanja, snove, noćne more, nade, propale prilike, život itd. Nadam se da ćemo se vidjeti i tamo. Kad dođe vrijeme ću opet pisati pjesme.

Link od bloga je ovdje: Spiritual Moments

Evo i popisa pjesama ako netko želi pročitati pokoju, a da ne traži po blogu:

21. Kasna ljetna polja
20. Zbrkane misli
19. Mračna zimska noć
18. Sjetna zimska noć
17. Za tebe
16. Osmijeh
15. Alone
14. Epilog
13. Mračna strana života
12. Znak
11. Noćno jezero
10. Cry
9. Close Your Eyes
8. Untitled
7. Far Beyond My Mind
6. Spiritual Moments
5. Sjećanja na Tebe
4. Tears In The Rain
3. In Love With An Angel
2. End of Summer
1. Final Goodbye

Do čitanja..

- 23:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.12.2006.

S posvetom

Kasna ljetna polja

Budim se polako iz sna
I otvaram lagano oči
Ti si kraj mene, ležiš spokojno
Gledam tebe i tvoje predivno lice
Pokušavam te poljubiti a da te ne probudim
Koliko sam te čekao
I sretan sam jer si napokon moja

Šetat ćemo kasnim ljetnim poljima
Ljubiti se lagano usnama
Dok hladni vjetrovi pušu gradom
Grijat se u hladnim zimskim noćima
Nemoj mi nikada uzeti osmjeh sa lica
I taj sjaj u tvojim očima

Prolazim ti prstima kroz kosu
Milujem ti predivno lice
Šapćem ti nešto slatko na uho
U nadi da se probudiš
Pokušavam te poljubiti a da te probudim
Koliko sam te čekao
I sretan sam jer si napokon moja

Šetat ćemo kasnim ljetnim poljima
Ljubiti se lagano usnama
Nemoj mi nikada uzeti osmjeh sa lica
I taj sjaj u tvojim očima
Zagrli me svojim rukama
I nikada me nemoj pustiti...


S ljubavlju tvoj...

Alex


Ovo je ona trebala dobiti danas. Pjesmu, napisanu na papiru, koju sam pisao do 2 ujutro. I dao sve od sebe. Ali dati sve od sebe nije dovoljno. Ne, ne... Trebaš dati 194% sebe, tj. mene. Ali sumnjam da bi i to bilo dovoljno. Otišao sam do grada ujutro, jedva ju čekao vidjeti, zagrliti i poljubiti. Dobio sam hladan tuš. Ali nema veze, nadao sam se i dalje. Otišao sam do faksa i tamo gubio vrijeme samo da dočekam ta tri sata popodne, kad je rekla da ćemo se naći. Nije mi smetala kiša, niti ona dosadna profesorica iz fizike. Mislio sam samo na nju. Nalaženje s njom mi je bilo najiščekivanije u ovih mjesec dva. Ali to nije bilo dovoljno. Niti onih 194% mene.

Znate, ja sam propali romantičar, i prije svega prenaivna osoba koju svi dobro debelo iskorištavaju, zajebu kad stignu, i sve ostalo što s tim ide. Moje riječi nikome ne znače. Uzalud pišem sve te pjesme, posvećujem ih nekome tko ih ne zaslužuje. A nitko ih ne zaslužuje. I odlučio sam da više neću pisati pjesme, jer ne vidim svrhu u tome. Ne vidim svrhu biti budan do neznam koliko sati i pisati pjesmu nekome tko ju nezna cijeniti. Jer ljudi ne cijene nešto takvo kao što je pjesma, moja pažnja i požrtvovnost. Znam da nisam savršen i da mnogo puta napravim nešto krivo. Čovjek sam pobogu. A ljudi griješe.

E pa dragi moji, ako vam nisam po volji, niti dovoljno dobar, nitko vas ne sili. Odlazite od mene. Ne trebate me? Niti ja vas. Ako sam bio sam 20 godina, mogu biti i idućih 20, nije uopće problem. Sve što sam tražio jest bilo da mi ona uzvrati barem jedan pišljivi postotak ljubavi koju ja osjećam za nju. Sve bih dao za nju, sve. Ali niti to nebi bilo dovoljno...

PS: blog se zatvara na neko vrijeme. Pozdravljam Anahitu, Leendeliv i još par onih koje čitam i komentiram. Čitam vas i komentiram i dalje. I hvala vam na vašem vremenu

- 17:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

I'm lost...

Zbrkane misli

Gdje su nestali oni naši pogledi
Gdje su nestali oni naši osmjesi
Svijet je postao kompliciran
Iako mi to nismo htijeli
Život je postao teži
Iako se mi na to nismo spremili
Životu nam je došao kraj
A da se nismo niti okrenuli

Zašto pisati za života
Kada te nakon smrti ne prepoznaju
Ionako iza mrtvog pjesnika
Samo riječi ostaju
Misli što ih pokušavaju analizirati
A nikada ne uspiju
Nikada ne uspiju jer ne razumiju
Zašto ljudi ne razumiju

Svijet je postao samo bolno mjesto
Mjesto gdje se pogreške ne praštaju
Mjesto gdje te samo osuđuju
A neznaju, a neznaju...
Pa se pitam čemu trud za života
Kada nakon života te zaborave
Da, znam, znam da govore
Govore da neće, ali ipak zaborave

Ovo je još jedan skup zbrkanih misli
Gomila nepromišljenih radnji
Gomila uzaludnih riječi
Ljudi ionako neće znati što je pisac ovime želio reći
Samo ce krenuti u analizu
A na kraju analize kao i svaki put neće shvatiti
Neće shvatiti onu BIT svega
Ta BIT će ostati samo piscu jasna

Pa se pitam gdje si ti nestala
Kad sam te najviše trebao
Jer vidiš što mi se događa
Nikako da pronađem svijetlo
Samo susrećem izgubljene duše poput sebe
Kuda god da se okrenem one su oko mene
Traže ono nešto da se oslobode
Traže onog nekog da mu se povjere

Uzela si i onu posljednju kap krvi iz mene
Ostavila me samoga da se grčim
Patim se sam u ovim krajevima
Da pronađem nešto drugo za sebe
Ali ja sam umoran od traženja
Samo želim da se imam kamo vratiti
Da se imam kamo sakriti
Kada dođu oni dani kada više ne mogu lutati

Nema više ništa veze
Život je ionak san
Ma nije... život je prokletstvo
Kao što je rekla jednom moja draga prijateljica
Život je samo pakao nekog drugog planeta
A ja samo tražim nekoga da prođemo skupa kroz pakao
Jer jednostavno ne mogu sam
Ne mogu kroz život kročiti sam...


Za sve kojima sam čudan, imao sam automobilsku nesreću ovaj vikend i na faksu mi je strka. Eto toliko od mene, uživajte u pjesmi.

Pozdrav

- 14:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 14.11.2006.

Nekim je ljudima suđeno da budu sami...

Mračna zimska noć

Hladna i mračna noć...
Polako se uzdiže nad grad
Pahulje snijega padaju na ulicu
Dok mi nemilosrdni vjetar tuče u lice
Obraza crvenih i usana popucanih
Probijam se kroz zimsku mećavu
Kao da me nešto postupno razara
I neda mi šansu da se izvučem
Ulice su prazne, napuštene
Kao da vape za ljudima
A ljudi uplašeni u kućama svojim
Čekaju da mećava prođe grijuć se pokraj vatre
Mene niti vatra nebi spasila
Previše je hladnoće u meni
Sjaj u očima nestao je nepovratno
Jer čekao sam ju, a ona nije došla
Otišla je sa drugim sretna
Ne mareći niti trenutka za mene
I za ono što ja osjećam
Ali to više nije važno
Nekim je ljudima suđeno da budu sami
Da se bore za svoj dah u okrutnoj tami
Zato više niti nije važno koliko je hladno
Jer hladnoća se polako stapa sa mnom
Mrak se polako stapa sa mnom
Dok ne postanemo jedno
Mračan lik u tamnoj ulici
Mračan sjaj u plavome oku
I masna, raščupana kosa što se baca po vjetru
Napokon sam jedno s mrakom...

- 17:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.11.2006.

Otvoren "Trance Port"

Pristup na slijedećem linku: Klik

- 08:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2006.

U susret zimi...

Sjetna zimska noć

Hladna je večer preda mnom
Korakom laganim idem niz ulicu
Osluškujem okolinu, poglede dijelim
Gledam sve te ljude...
Ljude sretne, ljude zaljubljene
Ljude tužne, ljude odsutne
Ljude što ljubav traže
Što ljubav nađu, ili ju ne nađu
Ljude što izlaz traže
Što uspiju pobjeći, i one koji ne uspiju
Pobjeći, na neko ljepše mjesto...
Pobjeći, na neko toplije mjesto...

Oblačna je noć preda mnom
Čekam ju sjetna pogleda ispod sata
Osluškujem okolinu, poglede dijelim
Gledam sve te ljude...
Kad najednom muk nastade
Utihnu ulice
Isčezne sva zima
Ispred mene stoji crnokosa djevojka
Pogleda sjetnog poput mojega
Osmijeha što lomi i najdeblji led
Odlazimo, na neko ljepše mjesto...
Odlazimo, na neko toplije mjesto...

Primičem ju sebi
Dok nam hladnoća razaznaje dah
Dok lagane pahulje padaju po nama
Zaboravljamo sve loše trenutke
Barem u jednom trenutku
U tome jednom trenutku
Dok ljubimo se...
Potpuno neopterećeni...
Zaljubljeni...
I slobodni...

- 21:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2006.

obavijest

Na dan Gospodnji 11. studenog ću izbaciti u javnost svoj treći blog pod nazivom "Trance u 2007." gdje ću pisati o tranceu, artistima, novim albumima i sl.
Najave partija, linkovi za skidanje trance muzike i svega što ima veze sa tranceom kao takvim.
Zašto 11.11. pitate se... Na taj dan će se dogoditi party godine u Ahoy' u Rotterdamu. Naime, nizozemski DJ Armin van Buuren priprema trance poslasticu u obliku 9 i pol satnog partyja naziva Armin Only... Žalim što neću otići, ali se nadam da ću slijedeće godine :)
Isprike zbog pjesme, neće me inspiracija nešto u posljednje vrijeme...

Pozdrav i do čitanja

- 12:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #